Što je energetski certifikat?

Energetski certifikat jest dokument koji predočuje energetska svojstva zgrade i koji ima propisani sadržaj i izgled prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada (Narodne novine 36/10), a izdaje ga ovlaštena osoba.

Energetsko certificiranje zgrade jest skup radnji i postupaka koji se provode u svrhu izdavanja energetskog certifikata.

Energetski pregled zgrade jest dokumentirani postupak koji se provodi u cilju utvrđivanja energetskih svojstava zgrade i stupnja ispunjenosti tih svojstava u odnosu na referentne vrijednosti i sadrži prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane, a provodi ga ovlaštena osoba.

Vrijednosti koje su istaknute na energetskom certifikatu odražavaju energetska svojstva zgrade i potrošnju energije izračunatu na temelju pretpostavljenog režima korištenja zgrade i ne moraju nužno izražavati realnu potrošnju u zgradi jer ona uključuje i ponašanje korisnika.

Energetski certifikat je i marketinški instrument s ciljem promocije energetske učinkovitosti i niskoenergetske gradnje. Energetskim certificiranjem zgrada moguće je uspoređivati energetske potrebe zgrada, potiču se ulaganja u nove inovativne koncepte i tehnologije, korištenje alternativnih sustava za opskrbu energijom u zgradama, te se doprinosi ukupnom smanjenju potrošnje energije i zaštiti okoliša.
Energetski certifikat je zamišljen kao jedna univerzalna ocjena energetskog svojstva zgrade na temelju koje bi objekti mogli biti klasificirani i usporedivi.

Obaveza certificiranja

Sve zgrade za koje se nakon 31. ožujka 2010. godine podnosi zahtjev za potvrdu glavnog projekta odnosno za izdavanje građevinske dozvole moraju imati energetski certifikat.

Investitor nove zgrade dužan je osigurati energetski certifikat zgrade prije obavljanja tehničkog pregleda, odnosno priložiti ga zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole.

Potvrdu će trebati svaka nekretnina za najam ili prodaju

Postojeće zgrade, odnosno nekretnine koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing, moraju imati energetski certifikat dostupan na uvid kupcu ili najmoprimcu najkasnije danom pristupanja Republike Hrvatske u članstvo EU.

Zašto se provodi postupak?

Obveza energetskog certificiranja zgrada proizlazi iz Direktive europskog parlamenta i Vijeća o energetskim svojstvima zgrada (EPBD) od 16. prosinca 2002. godine nastale pod utjecajem Kyoto protokola (prema kojemu su zemlje članice bile u obvezi smanjiti emisije ugljičnog dioksida za 8% do 2010.g.)

EPBD – Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o energetskim svojstvima zgrada, najznačajniji zakonodavni instrument na području energetske učinkovitosti zgrada donesena je 16. prosina 2002. godine sa ciljem promocije poboljšanja energetskih svojstava zgrada primjenom ekonomski isplativih mjera, a zbog potrebe ostvarenja zahtjeva Kyoto protokola i sigurnosti opskrbe energijom. Ova Direktiva od zemalja članica zahtjeva se da:

• primjene minimalne zahtjeve energetske učinkovitosti na nove zgrade
• primjene minimalne zahtjeve energetske učinkovitosti na postojeće velike zgrade (korisne površine veće od 1000 m2) kada se one podvrgavaju velikim obnovama
• provedu energetsko certificiranje zgrada
• provode redovitu kontrolu kotlova za grijanje i sustava za klimatizaciju
• osiguraju dovoljan broj stručnih i/ili ovlaštenih osoba za provođenje redovitih kontrola kotlova za grijanje i sustava za klimatizaciju, te za certificiranje zgrada
• provode stalne promidžbene aktivnosti sa svrhom informiranja i podizanja svijesti o energetskoj učinkovitosti zgrada.

Rok za prijenos ove Direktive za zemlje članice završio je 04. siječnja 2006. g. Zbog poteškoća kod ispunjenja uvjeta osiguranja dovoljnog broja stručnih i/ili ovlaštenih stručnjaka za provođenje energetskog certificiranja zgrada i kontrole kotlova za grijanje i sustava za klimatizaciju, zemljama članicama je omogućeno da koriste produženi rok od još tri godine (do početka siječnja 2009.) za puni prijenos ove Direktive.

Energetski razredi

Energetski razred zgrade jest indikator energetskih svojstava zgrade koji se za stambene zgrade izražava preko godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za referentne klimatske podatke svedene na jedinicu ploštine korisne površine zgrade Ak, a za nestambene zgrade preko relativne vrijednosti godišnje potrebne toplinske energije za grijanje.
Energetski razredi se označavaju od A+ do G, od najpovoljnijeg do najnepovoljnijeg. Svi objekti za koje je potrebno napraviti energetski certifikat, svrstavaju se u energetski razred

Poput hladnjaka i bijele tehnike, prema razini potrošnje energije, stanovi, kuće i zgrade dijelit će se na vrlo štedljive i ekonomične objekte razreda A+, one manje efikasne bit će razred A, lošije B, C, D, E, F, a one najrastrošnije i potpuno neekonomične imat će razinu energetske potrošnje G.
Princip funkcioniranja zapravo je vrlo sličan kao kod kupnje bijele tehnike. Kao što su proizvođači elektroničkih uređaja dužni dati potpunu specifikaciju o potrošnji energije pojedinog kućanskog uređaja, jednako će tako vlasnici kuća, stanova, zgrada također biti dužni kupcu dati na uvid koliko troši zgrada te kojem energetskom razredu pripada.